Otok Cres

Položaj i reljef
Otok Cres nalazi se na sjevernom dijelu Kvarnerskog zaljeva i pruža se u pravcu sjever-jug. Površinom je najveći (405,705 km2), a poslije otoka Hvara i najdulji otok na Jadranu. Dug je 66 km, u najširem dijelu širok 12 km, a dužina obalne crte iznosi 268,205 km. Nekad je u povijesti bio povezan s otokom Lošinjem tankom prevlakom, a kasnije je prokopan kanal kojim su otoci odvojeni.
Cres je brdovit otok čiji najviši vrh Gorice doseže 648 m visine. Obala otoka je razvedena i obiluje mnogim uvalama i šljunkovitim plažama na svom zapadnom i južnom dijelu, dok su sjeverni i istočni dio ovjenčani strmim i surovim stijenama.
 
Otok Cres je izgrađen od vapnenaca i dolomita kredne starosti, s neznatnim zonama paleogenskih vapnenaca i tragovima fliša. Najraširenija tla koja su se razvila na takvoj geološkoj podlozi su crvenice, odnosno smeđa primorska tla i pjeskovita dolimitna tla. Postoje, međutim, i zone deluvijalnih tala a susreću se i močvarna, hidrogena tla.
Crvenica (terra rossa) vezana je za vapnenačku podlogu i raširena je uzduž čitavog otoka. Zbog primjese humusa u površinskim slojevima crvenice prelaze u tip smeđih primorskih tala. Takva tla na otoku Cresu su obrasla pretežno šumskom vegetacijom. Dolomitna tla su najzastupljenija u središnjem dijelu otoka.
Jedan od najznačajnijih prirodnih fenomena otoka jest svakako Vransko jezero koje predstavlja prirodni rezervoar pitke vode površine 5,75 km2. Vransko jezero je najveća kriptodepresija u Hrvatskoj, tj. njegova je površina iznad razine mora, a dno (74 m dubine) mu se nalazi ispod morske razine. Jezero je kristalno čisto, nema raspadanja, te zauzima posebno mjesto među krškim vodama u Hrvatskoj. Prozirnost vode kreće se od 10 do 24 m, čime je Vransko jezero među najprozirnijim slatkim vodama u Hrvatskoj.
 
Klima
Klimatska obilježja otoka Cresa uvjetovana su, u prvom redu, njegovim položajem u kvarnerskom prostoru, te smjerom pružanja i reljefom. Kvarnerski zaljev uvukao se kao klin duboko u susjedno kopno, između grebena Učke, goranskih brda i velebitskih masiva, a njegov položaj na dodiru sjevernog Jadrana i susjednog visokog kopnenog zaleđa odražava se u križanju mediteranskih i kontinentalnih klimatskih utjecaja. Posljedica toga su česti prodori hladnih zračnih masa u zimskoj polovici godine i pojava konvekcijskih kiša u toku ljeta, zbog čega nema izrazito sušnog razdoblja karakterističnog za mediteransko podneblje.
Na sjevernom dijelu otoka Cresa prevladava submediteranska klima, a u središnjem i južnom dijelu zastupljenija je mediteranska klima.
 
Biljni i životinjski svijet
Posebna klimatska obilježja uvjetovala su veliku bioraznolikost kako u biljnom tako i u životinjskom svijetu. Biljni svijet sastavljen je od oko 1.300 vrsta biljaka među kojima ima i mnogo endema. Sjeverni submediteranski dio otoka, s visokim i gustim šumama hrasta medunca, graba, brijesta i kestena uvelike se razlikuje od srednjeg i južnog mediteranskog dijela koji obiluje pašnjačkim goletima i gustom makijom.
Osobita vrijednost otoka leži u njegovom kulturnom krajoliku. Osim šumovitog sjevernog dijela (područje Tramuntana) i južnog dijela (područje Punta Križa), krajolik otoka je poglavito definiran prostranim stjenovitim predjelima te parceliziran dugačkim potezima suhozida koji svjedoče o stoljetnoj stočarskoj i poljoprivrednoj eksploataciji, oblikujući specifičan kulturni krajolik.
Životinjski svijet karakterizira veliki broj vrsta ptica (136) od kojih se 65 gnijezdi na sjevernom dijelu otoka (područje Tramuntane). Od posebnog značaja za životinjski svijet je kolonija euroazijskog bjeloglavog supa (Gyps fulvus) budući da je otok Cres jedno od posljednjih staništa jedinog strvinara u Republici Hrvatskoj. Zanimljivo je da na Cresu, kao i u ostatku arhipelaga, nema zmija otrovnica.
 
Graditeljska baština
Prvi tragovi ljudskog života na otoku Cresu potječu još iz kamenog doba. Tako dug kontinuitet naseljenosti rezultirao je izuzetno bogatim povijesnim i kulturno naslijeđem: od niza liburnijskih gradina, ostataka antičkih gradova, ranokatoličkih crkvica, samostana i ostataka gradskih baština venecijanskog razdoblja do spomenika današnjice.
U graditeljsku baštinu spadaju i brojna, uglavnom potpuno napuštena, izolirana i teško dostupna sela kao i monumentalna mediteranska tradicionalna arhitektura sačuvana u netaknutom stanju. Više od stotinu napuštenih romaničkih i gotičkih kapela smještene su po nenaseljenim dijelovima otoka. Osim naselja i sakralnih objekata, postoji više od 50-ak zaselaka i pastirskih stanova koji se grade od 17. do 19. stoljeća na otoku Cresu, oblikujući posebne značajke unutar društveno-gospodarske strukture otoka. Karakteristike urbanog izgleda pokazuje jedino grad Cres, dok su druga mjesta uglavnom ruralnih osobina, ili povijesni gradovi koji su tijekom vremena zadobili poseban urbano-ruralni karakter (Osor, Lubenice, Beli).
Pojedina područja zaštićena su kulturna dobra u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. To su urbanističke cjeline: Cres, Beli, Lubenice i Osor. Ruralne cjeline: Predošćica i Orlec. Pastirski stanovi: Batajana i Grabrovica. Osim toga, na otoku postoje zaštićeni arheološki lokaliteti i zone (17) kao i zasebno zaštićeni objekti i kompleksi (46). Broj zaštićenih arheoloških lokaliteta, zasebnih objekata i kompleksa povećava se svakim danom, što je posljedica sustavnog i stručnog dokumentiranja područja.

 

Naseljenost
Sjeverni dio otoka pripada administrativnoj jedinici Grada Cresa, dok južni dio pripada administrativnoj jedinici Grada Malog Lošinja sa sjedištem na susjednom otoku Lošinju.
Od tridesetak naselja samo je njih 8 smješteno na obali, dok su ostala naselja smještena u unutrašnjosti otoka. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, otok Cres je imao 3.184 stanovnika, grad Cres 2.959, a naselja u sklopu grada Malog Lošinja na otoku Cresu 225 stanovnika.
 
Na otoku se nalaze naselja (od sjevera prema jugu): Porozina, Filozići, Beli, Dragozetići, Sveti Petar, Predošćica, Vodice, Merag, Cres, Loznati, Pernat, Valun, Zbičina, Lubenice, Orlec, Mali Podol, Vrana (kraj koje je Vransko jezero), Vidovići, Grmov, Martinšćica, Hrasta, Miholašćica, Stivan, Belej, Ustrine, Osor (most prema Lošinju) i Punta Križa.
 
Otok je s kopnom povezan trajektnim vezama.
Iz mjesta Porozina trajekt vozi za Brestovu na istočnoj obali Istre, a iz mjesta Merag trajekt plovi put Valbiske na Krku.
Cres je s otokom Lošinjom povezan mostom koji vodi preko vrlo uskog Osorskog kanala.
 
Gospodarstvo i tradicionalna poljoprivreda
Vodeći gospodarski subjekti otoka su: “Cresanka” d.d. tvrtka za trgovinu, ugostiteljstvo i turizam; Brodogradilište “Cres” za remont i popravak brodova; “Vodovod i čistoća” d.o.o. za opskrbu i vodom i gospodarenje otpadom; “Elektro-voda” za niskogradnju i Poljoprivredna zadruga Cres za ovčarstvo i maslinarstvo.
 
Stanovnici otoka se uglavnom bave turizmom, maslinarstvom, ovčarstvom i ribolovom. Treba istaknuti da, za razliku od većine drugih hrvatskih otoka, turizam na otoku Cresu je prilično slabo razvijen.
Prirodna osnova otoka Cresa ne pruža povoljne uvjete za poljoprivredu, pa su bili potrebni veliki napori generacija otočnog stanovništva da bi se na nešto pogodnijim terenima stvorili uvjeti za agrarnu eksploataciju. Generacije Cresana uložile su mnogo truda u obradu terena. To dokazuju i mnogobrojni manji i veći dolovi čija su ravna dna ograđena visokim suhozidima. U nedostatku ravnih obradivih površina u krškim dolovima korištena su u prošlosti i plitka tla na vapnenačkim i dolomitnim padinama gdje su obradivi tereni stvarani trijebljenjam kamenog kršja, koje je sakupljeno u dugačke kamene nasipe (gromacine) koje se pružaju niz padinu i još danas čine jedan od bitnih elemenata pejzaža uokolo grada Cresa. S vremenom su padaline odnosile rahlo tlo niz padinu, pa su niže zone (podenek) znatno plodnije od onih više položenih. Širenjem vinograda i maslinika izgrađeni su mnogobrojni stepeničasto poredani suhozidi -“barbakani” zbog stvaranja i zadržavanja obradivog rahlog tla, odnosno zbog sprečavanja spiranja na više ili manje strmoj padini. Tako formirane “terase” pokrivaju čitave padine oko creskog zaljeva, a izgradili su ih u prošlosti vrijedni creski “kopaci”.